Radnja filma počinje kada jedne noći, Matis Zelk, radnik nacionalnog latvijskog arhiva u Rigi, primećuje ženu na mostu. Pošto je prošao kraj nje i nije je sprečio da izvrši samoubistvo, osećaj neuspeha i krivice menja njegov život. Ne može da je zaboravi. Podstaknut dubokim žaljenjem i grozničavom iluzijom, on luta gradom noću i danju tragajući za dokazima njenog postojanja. Putovanje kroz njegovu savest još više ga uvlači u osamu i dubinu njegove duše, dok saznaje detalje o sudbini žene i ljudi koji su je poznavali. Zatiče sebe između bola koji izazivaju krivica, okrtunost ljubavi i putenosti, i potrage za oproštajem, oslobođenjem i spasom.
Na pitanje da li možemo da budemo odgovorni i za nedelanje, Fred Keleman odgovara:
- U osnovi smo odgovorni za sve što činimo, zato možemo biti odgovorni i za ono nismo učinili u nekoj situaciji, kaže režiser Fred Keleman objašnjavajući da ga je ideja za ovaj film jednostavno pronašla:
-Odjednom odgovorite na neke impulse sa strane. Dobijete osećaj da nekim stvarima morate da se bavite. Ne znam zbog čega se to dešava, za mene je to tajna.
O samoubistvu, koje je pokretač radnje ovog filma, Keleman kaže:
- Činjenica je da se neki ljudi odlučuju na samoubistvo kada im se čini da je to jedino rešenje situacije u kojoj su se našli. Ne ž elim da kažem da je iz njihove perspektive jedino moguće rešenje za život smrt, ali je to jedino što oni misle da mogu da urade. Čini im se da nema ni šanse ni drugog puta za njih. Život je takav, u njemu moramo stalno da donosimo odluke. Samoubistvo je etičko i religijsko pitanje. Ne mogu da kažem da li je samoubistvo rešenje, ali je činjenica da kada neko odluči da okonča svoj život uvek znak groznog stanja. Civilizacijskog i kulturološkog… Ona je znak da nešto nije u redu sa društvima u kojima živimo.
Fred Kelemen je rođen u Zapadnom Berlinu 1964. Studirao je slikarstvo, muziku, filozofiju, nauku o religiji i dramu. Radio je u različitim pozorištima kao asisten režije pre no što je započeo studije na Nemačkoj akademiji za film i televiziju u Berlinu 1989. Od tada, snimio je niz filmova i video zapisa kao režiser i sarađivao kao direktor fotografije i kamerman sa nekoliko režisera. Režirao je nekoliko komada u nemačkim pozorištima. Radi kao gost predavač u Katalonskom centru za kinematografske studije u Barseloni, u Školi za vizelne umetnosti u Ženevi i na Latvijskoj kulturnoj akademiji u Rigi. Član je Evropske filmske akademije. |